IILAB Working Paper Series (IILAB WPS) ili IILAB Serija članaka u nastajanju je elektroničko izdanje znanstvenih i stručnih članaka u nastajanju, u kojem se objavljuju znanstveni i stručni radovi iz područja institucionalnih investitora te s njima povezanih tema, a koji su namijenjeni daljnjoj objavi u knjigama i časopisima te izlaganju na konferencijama. U IILAB Working Paper Series su uključeni i znanstveni i stručni radovi nastali iz završnih radova (diplomskih ili magistarskih radova, doktorskih disertacija i sl.) studentica i studenta iz navedenog područja.
Radovi objavljeni na stranici su u tijeku, u podnošenju ili u tisku te se planiraju objaviti na nekom drugom mjestu. Objavljeni radovi su u otvorenom pristupu, a prikazuju rezultate istraživanja koja su u tijeku.
Uredništvo IILAB WPS-a:
Glavni urednik:
Kome su IILAB WPS namijenjeni?
Koji su glavni ciljevi IILAB WPS-a?
Koji su mogući članci u nastajanju?
Područja pokrivanja:
JEL klasifikacija (Journal of Economic Literature Classification System)
Indeks vrste rada:
1 = članci namijenjeni objavi ili izlaganju
2 = članci prezentirani na simpozijima
3 = rezultati internih projekata u obliku članaka
4 = članci studenata diplomskih, poslijediplomskih i doktorskih studija, te programa cjeloživotnog obrazovanja
5 = članci temeljeni na komercijalnim projektima
Pojedinci koji bi htjeli koristiti IILAB Working Paper Series (IILAB WPS)/IILAB Serija članaka u nastajanju kao referencu u vlastitom istraživanju i radu, trebaju koristiti sljedeći primjer citiranja:
Dumičić, K., Kurnoga Živadinović, N., Pavković, A., Slipčević, M. (2006), “Primjena odabranih statističkih metoda u ispitivanju karakteristika korištenja bankovnih usluga financijskog savjetovanja od strane poduzeća u Hrvatskoj”, Serija članaka u nastajanju Ekonomskog fakulteta - Zagreb, 06-04:1-26.
Institutional investors LAB
Ekonomski fakultet u Zagrebu
Trg J. F. Kennedya 6
10 000 Zagreb
Republika Hrvatska
E-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
The objective of this paper is to examine the impact of the new banking regulation on EU real economic activity in the period following the global financial crisis using a sample of 22 listed banking groups with high systemic importance, using dynamic panel models with a one-step GMM estimator. Higher regulatory capital and liquidity requirements are the main consequences of the global financial crisis, but also the pro-cyclical contraction of bank credit and the advanced adaptive consolidation of the banking sector. The strengthened role of ECB as lender of last resort and market maker may have had a significant impact on eliminating interbank market dysfunctionality and maintaining overall financial stability. Although the full implementation of the structural regulation of Basel III on the one hand raises the question of the consistency of the universal banking model, especially in bank-oriented economies due to capital constraints. On the other hand, the long-term stability of reduced systemic risks and the stimulation of the credit cycle are at stake. The research results clearly show that the necessary increase in a banking firm's regulatory capital and liquidity position have positive effects on real economic activity and potential sustainable economic growth.
Republika Hrvatska je među zemljama koje su izložene riziku potresa jer se nalazi na seizmički i tektonski aktivnom području. U 2020. godini stanovništvo su zadesila dva razorna potresa. Prvi se dogodio na području Zagreba i okolice, a drugi na području Banovine, oba magnitude iznad 5. Štete nastale potresima ukazale su na vrlo visok udio neosiguranih šteta te vrlo nisku zastupljenost osiguranja od potresa. Time je financiranje nastale štete u velikoj mjeri oslonjeno na proračunska sredstva i ulogu države te pomoć Europske unije. Cilj ovog rada je analizirati nove metode transfera rizika potresa te pristupe poticanju veće zastupljenost osiguranja od potresa kao jednog od oblika financiranja katastrofalnih šteta. Metodološki okvir u radu čini kvalitativno istraživanje metodom intervjua kroz triangulacijski proces intervjuiranjem stručnjaka različitih profila i ekspertize. U radu se ukazuje na inozemna iskustva u oblikovanju poticajnog okvira osiguranju od rizika potresa, ukazuje na novije proizvode i tehnike osiguranja, dok se kroz istraživanje raspravljaju mogućnosti i pristupi oblikovanja sustava osiguranja i umanjenja rizika potresa kao i modeli financiranja katastrofalnih šteta izazvanih potresom.
Z generacija smatra se populacija godišta rođena između 1996 i 2010 godine. Ova mlada generacija smatra se tehnološki visoko adaptivnim, globalno orijentiranom te svjesnom izazova klimatskih promjena i društveno odgovornom. Visoko vrednuju individualni uspjeh i individualnost. Time je zanimljivo gledište ove generacije naspram životnih osiguranja kao proizvoda koji uključuje individualni mehanizam transfera rizika, štednje za mirovinu te proizvoda koji kroz ulagačku politiku može potencirati zelena i održiva ulaganja. U članku se preispituju stavovi Z generacije prema životnim osiguranjima u dijelu stavova o riziku i životnom osiguranju općenito, poznavanju vrsta životnih osiguranja te preferencija oko društava za osiguranje i preferiranog distribucijskog pristupa. Istraživanje u radu je bazirano na anketnoj metodologiji na širem uzorku studentske populacije. Rezultati u rada doprinose shvaćanju percepcije, upoznatosti i stavova Z generacije o životnim osiguranjima te mogu biti korisni društvima za osiguranje u oblikovanju proizvoda osiguranja, distribucijskog kanala i pristupa ovim budućim klijentima. Također, zanimljiviji su i s aspekta financijske pismenosti i zaštite potrošača.
S obzirom da su prinosi na obveznice na globalnoj razini iz godine u godinu sve niži, a financiranje mirovinskih planova i ulaganje mirovinskih fondova pred velikim izazovima zbog pojave koronavirusa, mirovinski fondovi i drugi institucionalni investitori traže alternativne načine ulaganja kako bi povećali prinos, ali i potaknuli investicije u neke druge, održive oblike imovine. Zeleni projekti, posebno održivi izvori energije i „čista“ tehnologija u sljedećih 20 godina zahtijevat će značajna ulaganja privatnog i državnog kapitala. U nekim razvijenim zemljama Europe i svijeta, kao što su Danska, Nizozemska i SAD, već se ulažu značajna sredstva u zelene investicije, odnosno sustave koji čuvaju okoliš. U Republici Hrvatskoj već postoje određene inicijative koje analiziraju održivost i budućnost zelenih projekata, promatrajući imovinu fonda i prinose koji bi se takvim ulaganjima mogli ostvariti. Cilj ovoga rada je analizirati potencijal koji postoji u ulaganju u zelene inicijative te uočiti koje su perspektive takvih ulaganja u Republici Hrvatskoj. Kroz prikaz razvoja, vrsta i uloga mirovinskih fondova u svijetu i u Hrvatskoj moguće je donijeti određene zaključke o održivosti takvih ulaganja u budućnosti. Velika važnost posvetit će se promjenama regulativa koje određuju limite na ulaganja na tržištu. U tom smislu, velika je uloga države koja bi trebala poticati alternativna ulaganja donošenjem jasnih i konzistentnih zakona. Zelena ulaganja trenutno su nedovoljno konkurentna i nekomercijalizirana pa i mirovinski fondovi nemaju veliki poticaj ulagati u njih jer nemaju financijsku korist. Također, usmjerit će se pažnja i na financijske instrumente i mehanizme ulaganja te objasniti one koji su najprihvatljiviji sa stajališta rizika i prinosa.
Globalizacija i modernizacija značajno utječu na svakodnevno ponašanje pojedinaca, industrije i poslovnih subjekata. Poslovanje se svakodnevno mijenja pod utjecajem digitalnih tehnologija i uvođenja digitalnih resursa što se smatra procesom i pojavom digitalne transformacije. Gotovo da nema djelatnosti koja ne prolazi ili planira provođenje transformacije pod okriljem tehnologije. Transformacija nije zaobišla niti industriju osiguranja, često okarakteriziranu kao konzervativnu i tradicionalnu djelatnost, koja polako usvaja određene tehnologije i surađuje s InsurTech poduzećima. Big data od velikog je značaja za industriju kojoj su podaci primarni dio poslovanja. Koristeći strojno učenje i umjetnu inteligenciju, značajno mogu pojednostaviti i ubrzati poslovne procese, uštedjeti vrijeme i novac. Istodobno, zaposlenici bi se mogli posvetiti složenijim slučajevima i zadacima dok bi umjetna inteligencija rješavala operativne zadatke na temelju naučenih obrazaca ponašanja. Kao važan sudionik gospodarstva i ekonomije, osiguratelji trebaju prihvaćati digitalne tehnologije kako bi ubrzali svoje poslovne procese i učinili cjelokupno poslovanje dostupnijim za sve korisnike. Glavni cilj im je zadržati postojeće korisnike, ali i privući nove s naglaskom na nove generacije korisnika, pripadnike digitalnog doba. Industrija osiguranja važan je pokretač gospodarske i ekonomske aktivnosti zemlje i kao takva treba prihvaćati promjene, ulagati u edukaciju zaposlenika i tehnologiju, kako bi uspješno odgovorila potrebama i zahtjevima kupaca koristeći svoju ekspertizu u suradnji s tehnološkim kompanijama.
Povjerenje predstavlja jedan od najvažnijih čimbenika uspješnih društvenih odnosa, a bez kojega bi funkcioniranje društvenih aktivnosti bilo otežano. Važnost povjerenja najviše dolazi do izražaja u trenutcima kada je isto narušeno, a to posebno vrijedi za financijski sustav zbog njegove specifičnosti. Financijski sustav predstavlja jedan od najstrože reguliranih sustava unutar svakog gospodarstva. Stoga je važno ukazati na potrebu održavanja visoke razine povjerenja unutar financijskog sustava u trenutcima kada je to potrebno, ali i prikazati kakav je utjecaj pada povjerenja koji je posljedica različitih kriza unutar gospodarstva. Povjerenje unutar financijskog sustava dijeli se na povjerenje u financijski sustav, financijske institucije i osobe koje su zaposlene unutar financijskog sustava. Stabilnost financijskog sustava i neometano funkcioniranje istoga, predstavljaju preduvjete za održavanje visoke razine povjerenja. Jedan od ključnih faktora održavanja stabilnosti unutar financijskog sustava su zaštitni mehanizmi, koji stanovništvu daju dodatan poticaj za povjerenje u financijski sustav. Nadzorne aktivnosti financijskih institucija i kvalitetna financijska edukacija uz potporu zaštite potrošača pomažu u osnaživanju povjerenja unutar financijskog sustava i postizanje visoke razine istoga. Kriza unutar gospodarstva predstavlja jedan od najvećih izazova za održavanje povjerenja, a razlog tome je postojanje nepovjerenja koje proizlazi iz nesigurnosti o budućim događajima unutar gospodarstva. Zbog trenutne pandemije koronavirusa, narušeni su svi aspekti društvenog i ekonomskog života te povjerenje unutar financijskog sustava. Oporavak zemalja ovisiti će o aktivnostima, koje poduzimaju nositelji politike i nadzorne institucije u cilju rješavanja ove krize.
Zdravstvena kriza uzrokovana COVID-19 virusom uzrokovala je dosad nezabilježene posljedice na nacionalne ekonomije. Nužne mjere za suzbijanje širenja virusa koje su donijele većina zemalja odrazile su se na smanjenje ekonomske aktivnosti, ali ujedno predstavljaju veliku prijetnju stabilnosti globalnog financijskog sustava. Investicijski fondovi kao značaj dio financijskog sustava pogođeni su u velikoj mjeri velikim odljevima i padom neto imovine. U radu se objašnjava i analizira učinak korona virusa na sektor investicijskih fondova u Hrvatskoj te se uspoređuje sa učincima posljednje globalne financijske krize 2008. Metodologija se temelji na pretraživanju i analizi različite znanstvene i stručne literature te deskriptivnoj statističkoj analizi. Zaključak rada pokazuje da su učinci pandemije na sektor investicijskih fondova u Hrvatskoj u nekim segmentima veći nego što je bilo posljednje financijske krize zbog veće značajnosti investicijskih fondova u financijskom sustavu Hrvatske.
Državni investicijski fondovi su investicijski fondovi u vlasništvu države koji upravljaju s velikim iznosima kapitala koje nastoje uložiti na međunarodnom financijskom tržištu kako bi stvorili zalihe za buduće generacije posebice u državama sa slabije razvijenim mirovinskim sustavom te ostvarile druge ekonomske potrebe poput fiskalne stabilnosti, stabilizacije deviznog tečaja, diverzifikacije te smanjenja ovisnosti i izloženosti jednom izvoru prihoda. Državni investicijski fondovi ulažu u financijske instrumente ovisno o investicijskoj strategiji i preuzetom riziku, a najčešće su to financijski instrumenti dugoročnog horizonta ulaganja i s većom tolerancijom na rizik poput dionica, obveznica, nekretnina te određenih oblika alternativnih ulaganja. S porašću aktivnosti i uloge državnih investicijskih fondova te imovine pod upravljanjem koja se mjeri u bilijunima dolara, važan je i njihov regulatorni okvir na pojedinim financijskim tržištima kao i načela, odnosno smjernice upravljanja takvom vrstom fonda. Uslijed aktualne zdravstvene krize izazvane pandemijom COVID-19 te posljedično i svjetske gospodarske krize, važno je prikazati ulogu takve vrste fondova te na koji način oni mogu djelovati kao stabilizacijska mjera.
Optimalna struktura financijskih institucija i tržišta je često raspravljana tema među ekonomistima. Do sada nije postignut konsenzus među znanstvenicima o tome jesu li bankovno orijentirani ili tržišno orijentirani financijski sustavi posebice učinkoviti u poticanju gospodarskog rasta i razvoja. Bez obzira na to, Europska Unija namjerava izgraditi Uniju tržišta kapitala kako bi potaknula gospodarski rast država članica i učinila europsko gospodarstvo otpornijim na krize. Svrha ovog rada je istražiti utjecaj financijske strukture na gospodarski rast odabranih država članica Europske Unije. Istraživanjem spomenute tematike moguće je izvesti zaključak o opravdanosti poticanja tržišta kapitala kao alata za postizanje bržeg gospodarskog rasta. Posebna pozornost posvećena je hrvatskom financijskom sustavu i integraciji hrvatskog tržišta kapitala sa tržištima kapitala ostalih država članica Europske Unije. Rezultati istraživanja ukazuju da postoji slaba općenita povezanost gospodarskog rasta i financijske strukture, iako je u nekim državama zabilježen pozitivan utjecaj aktivnosti tržišta kapitala na gospodarski rast. Promotri li se odnos između razine bruto domaćeg proizvoda per capita i financijske strukture, zaključuje se da su bankovno orijentirani financijski sustavi promatranih država članica imali blagi pozitivan utjecaj na ekonomski razvoj. Sukladno tome, nije dokazano postojanje optimalne financijske strukture za odabrane države članice Europske Unije.
Mirovinska osiguravajuća društva predstavljaju temeljne subjekte isplate mirovina na temelju individualne kapitalizirane štednje u Republici Hrvatskoj. Međutim, tržište je slabo razvijeno čemu u prilog govori činjenica kako je tek 2021. godine s poslovanjem započelo drugo mirovinsko osiguravajuće društvo. S druge strane, uslijed izraženih nepovoljnih demografskih kretanja, udio starije populacije u cjelokupnom stanovništvu značajno raste, pri čemu se bilježi sve veći broj umirovljenika pa samim time i isplaćenih mirovina na temelju obvezne i dobrovoljne individualne kapitalizirane štednje. Paralelno jača svijest javnosti o nužnoj potrebi za individualnom brigom o štednji za mirovinu, ukoliko žele zadržati jednaki životni standard u razdoblju umirovljenja. Time su stvoreni preduvjeti za daljnji razvoj tržišta mirovinskih osiguravajućih društava u Republici Hrvatskoj, pri čemu je ono dodatno uvjetovano razinom financijske pismenosti stanovništva. Stoga je na temelju analize statističkih i znanstvenih činjenica te dodatno dobivenih rezultata putem provedenog empirijskog istraživanja moguće zaključiti da Republika Hrvatska ima ispunjene određene preduvjete za uspješan daljnji razvoj tržišta mirovinskih osiguravajućih društava. Međutim, u određenoj mjeri uvjetovan je zakonskom regulativom, dok nastupanje razdoblja ulaska novih konkurenata na tržište ili pružanja novih mogućnosti isplata mirovina dodatno ovisi o informiranosti i svjesnosti šire javnosti o važnosti individualne kapitalizirane štednje i općenitim značajkama poslovanja mirovinskih fondova i mirovinskih osiguravajućih društava.
Sve izraženiji problem današnjice u Hrvatskoj, u Europi, naposljetku i globalno je problem starenja stanovništva i njegov nepovoljni utjecaj na javne mirovinske sustave, te problem pojedinca da si osigura štednju i adekvatan život u trećoj životnoj dobi. Shodno tome, problematizira se i naglašava važnost kapitalizacije i institucionalizacije štednje kroz ulaganje u različite oblike investicijskih fondova od početka radnog odnosa pojedinca. Tako odluku pri odabiru investicijskog fonda čini niz čimbenika poput prinosa, profitabilnosti, primanja, sklonosti prema riziku, ali i dovoljnoj informiranosti pojedinca i pristup informacijama. Dok su mnogi autori istraživali i analizirali rizik te spremnost investitora preuzimanju rizika pri ulaganju u određeni oblik štednje, ostaje nedovoljno objašnjen afinitet potrošača i njihove percepcije pri odabiru ulaganja u investicijske fondove i uloga zelenih ulaganja pri donošenju odluke. U skladu s navedenim, cilj ovog rada je istražiti ulogu utjecaja određenih faktora pri formiranju odluke potrošača i afinitet potrošača pri odabiru oblika dugoročne institucionalizirane štednje kroz ulaganje u investicijske fondove. Također, ispitana je i percepcija ulagača o novim oblicima ulaganja poput zelenih ulaganja te njihov utjecaj na razvoj navedenih oblika sa ciljem održivosti i ekološke osviještenosti. Kako bi se ostvario postavljeni cilj, provelo se jednokratno istraživanje putem anketnog upitnika u kojem se ispitanicima postavilo pitanja s ciljem istraživanja percepcije potrošača pri izboru otvorenih investicijskih fondova s javnom ponudom. Na temelju provedenog istraživanja zaključuje se da je radi razvijanja gospodarstva, očuvanja stabilnosti financijskog sustava, održivosti mirovinskih sustava i ekološke osviještenosti potrebno sustavno provesti edukaciju potrošača i upoznati ih sa načinom upravljanjem novcem i važnosti štednje za mirovinu i budućnost. Uz to, može se zaključiti da postoji interes potrošača za ulaganjem viška svojih novčanih sredstava u alternativne oblike ulaganja. Ovim radom nastojalo se doprinijeti financijskim stručnjacima u boljem spoznavanju afiniteta potrošača pri izboru dugoročnog oblika štednje u vidu investicijskih fondova, ali i ostalim stručnjacima kojima je cilj ponuditi najkvalitetniju uslugu ulagačima bilo kroz različite oblike investicijskih fondova ili kroz nove vrste fondova temeljene na održivosti i ekološkoj osviještenosti.
U zadnjih nekoliko godina zelene financije nisu samo vizija, već postaju globalnom potrebom. Rapidno trošenje neobnovljivih izvora energije dovodi do ekološkog i ekonomskog kolapsa, pri čemu se financijsko tržište javlja kao glavni akter u prelasku na održivije varijante koje u dugom roku mogu osigurati povoljan ishod za planet. U fokusu među sudionicima financijskih tržišta nalaze se institucionalni investitori čija su sredstva idealna za mobilizaciju prema zelenim ulaganjima, također njihov veliki kapacitet ulaganja i dugoročna strategija ulaganja je izrazito pogodna za ostvarenje brojnih zelenih pothvata. Ciljeve zelenog financiranja je moguće ostvariti jedino uz poticajno okruženje koje vlada unutar država, organizacija i drugih zajednica, odgovarajući regulatorni okvir kao i razvijanje planova za dugoročni održivi razvoj. Regulatorni okvir je jedna od najvećih barijera ovakvim ulaganjima jer se nalazi još u ranim fazama, dok se paralelno razvijaju zelena tržišta zbog rastuće potrebe za promjenom sadašnjeg stanja. Institucionalni investitori nalaze se pod pritiskom društva za implementaciju ESG kriterija koji se mogu sukobiti s njihovom fiducijarnom djelatnošću. U usporedbi s razvijenim zemljama koje postavljaju zdrave razvojne okvire, zelene financije su u Hrvatskoj još nepoznate kao pojam, a još su manje razvijene u praksi. S druge strane, društvo nije primorano iščekivati regulatorne promjene kako bi započeli zelenu tranziciju svojim individualnim pothvatima. Jedan od primjera aktivnog djelovanja prema ostvarenju te tranzicije čini Zelena energetska zadruga (ZEZ) koja započinje svoje sveobuhvatno nacionalno djelovanje čime građanima približava mogućnost vlastite opskrbe obnovljivim izvorima energije.
Imovinska osiguranja pružaju naknade i pokrivaju oštećenja na materijalnoj imovini koja nastaju uslijed pojave opasnosti. Te opasnosti najčešće su prirodne katastrofe koje nastaju djelovanjem prirodnih sila i svojom razornom snagom uništavaju imovinu i okoliš. Često su nepredvidljive, a ostavljaju velike ekonomske, društvene i financijske posljedice. Iako je njihova pojava bila prisutna kroz čitavu povijest, u posljednje vrijeme rizici prirodnih katastrofa počinju se pojavljivati sve češće i intenzivnije, što zbog utjecaja klimatskih promjena pa tako i sve veće globalizacije i djelovanja raznih inovacija na okoliš. Raširenost takvih događaja prevladava globalno, a njihove posljedice zahtijevaju i višu adekvatnu zaštitu od strane imovinskih osiguranja. Imovinska osiguranja umanjuju negativne učinke raznih vrsta opasnosti i pružaju brzu naknadu šteta. Međutim, veliki rizici predstavljaju i veliki izazov društvima za osiguranja zbog njihovog ograničenog kapaciteta za pokrivanje šteta, a upravljanje rizicima katastrofe postalo je sastavni dio poslovanja i osiguratelja i reosiguratelja, koji omogućavaju dodatno povećanje kapaciteta osiguratelja. Od prirodnih katastrofa posebnu pažnju sve više privlače potresi, koji predstavljaju jednu od najopasnijih vrsta, a i dalje su jedna od najmanje zaštićenih opasnosti. Iako se Republika Hrvatska nedavno susrela sa potresima pa i drugim prirodnim katastrofama kroz povijest, zastupljenost imovinskih osiguranja još uvijek nije velika zbog nedovoljno velike potrebe i relativno male izloženosti tog područja prirodnim opasnostima.